Bojenje tkanina i papira prirodnim bojama

Oduvijek sam svemu što sam radila i čime sam se bavila pristupala vrlo detaljno, sustavno i precizno. Bila to knjiga koju sam čitala i iz koje sam učila, rad koji sam pisala, lektura kojom sam se bavila, torba koju sam šivala. Sve je to trebalo biti savršeno. Jer savršeno je jedino ispravno. Savršeno je primamljivo. Svi žele vidjeti savršeno. Savršeno je jedino što prolazi. Svršeno će pokazati da si najbolji u nečemu. Nakon niza godina, shvatila sam da je savršeno dosadno. Savršeno je predvidljivo. Svi znaju kako izgleda savršeno. Savršeno je igranje na sigurno. Ja ne volim igrati na sigurno. Volim rizik, volim iščekivati, volim drugačije i neobično, volim probavati i testirati, iskušavati, volim ne znati sve unaprijed. Nekoliko stvari u životu posljednjih godina omogućilo mi je da njegujem tu stranu sebe, a to su prvenstveno odgoj i rad s prirodom. Odgoj je nešto čemu sam pristupila vrlo precizno, ali on ostavlja toliko puno toga otvorenoga i toliko je nepoznanica, izazova i novih jutara da mi svaka faza daje novi vjetar u leđa da nastavim sa svojom filozofijom. Tražiti najbolju opciju za nju. Ne za bilo koje, tuđe, dijete. Za moje dijete. O odgoju drugi put 😊 S prirodom se igram posljednje dvije godine i mogu reći da je to jedini način koji mi pruža da odmorim misli u potpunosti, dostignem neki viši nivo svijesti i isključim se iz „sada“. Bila to šetnja u šumi, briga o vrtu, sadnja, igra u blatu, osmišljavanje aktivnosti ili „iskorištavanje“ prirode za neke druge stvari.

Cvijet jabuke u našem vrtu

U svakome tom dijelu, jedno je sigurno: nikada ne znaš što ćeš dobiti, kako će ispasti i čemu se možeš nadati. O bojenju prirodnim bojama čitala sam puno na raznim blogovima stranih blogera. Svi imaju neke savjete, ali nitko ne može garantirati ništa vezano uz bilje i to je ono što me privuklo da pokušam.

Odugovlačila sam s pisanjem svojega iskustva jer sam htjela dobro istražiti i više puta iskušati, više načina probati. Htjela sam da prođe vrijeme, da vidim kako će se boja održati. Prije nego započnete bojiti papir ili tkaninu znajte da na nijansu ne možete računati. Toliko toga ovisi o tome – otkud je biljka kojom bojite, koliko puno „boje“ nosi u sebi, koliko biljke imate, kako ste zagrijavali, koliko ste držali tkaninu unutra, jeste li tretirali tkaninu prije, i još mnogo, mnogo toga. Istom biljkom možete danas dobiti jednu nijansu, sutra potpuno drugačiju, ali naravno još uvijek u istom spektru.

Princip kojim sam bojila tkaninu i papir je isti, ali razlika je u tome što papir nećete ostavljati namočen koliko i tkaninu jer je papir podložan raspadanju u vodi. Od tkanina sam zasad bojila pamuk i samt, a od papira – papir za vodene boje (onaj čvršći) i obični papir za printer.

Bojenje papira

Za papir je najbolje pripremiti koncentriranu otopinu, što znači da ćete biljku kojom bojite preliti vodom samo toliko da ju prekrijete. Potom ćete zagrijavati otopinu do kuhanja, na laganoj vatri, pomalo i strpljivo, da dopustite biljci da svu boju ispusti u vodu. Pogledavajte nijansu koja se stvara i odlučite koja vam se sviđa i kada ćete ugasiti vatru. Procijedite otopinu da vam na papiru ne ostanu mrvice biljke. Papir je najbolje rezati ravnalom ili kidati željenje komade rukom po savijenoj crti kako bi rubovi ostali onako „neugledni“ jer će boja puno bolje upijati. Dok je još toplo (!), umačite papir na način na koji ga želiti bojiti i držite onoliko koliko jaku nijansu želite ili ga u potpunosti uronite u vodu i ostavite neko vrijeme. Svaki papir reagira drugačije i samo metodom pokušaja i promašaja ćete otkriti koliko neki papir može ostati u otopini, a da se ne raspadne. Deblji papir će izdržati duže i upiti tamniju nijasnu, a tanji neće moći toliko. Probajte raditi s različitim vrstama papira. Papir polažite da se suši vodoravno, na neku staru krpu, ručnik ili štogod. Nemojte ga vješati jer će boja curiti i dobit ćete mrljice (ako ih želite, zašto ne). Kada se osuši, ispeglajte papiriće da izravnate nepravilnosti (ne direktno pod peglu).

Papir bojen avokadovom sjemenkom

Papir bojen avokadovom korom i korom šipka

Dnevnik od papirića

Papir bojen ljubičastim kupusom

Bojenje tkanine

Proces je isti kao i kod papira, ali ćete trebati veći lonac ako planirate bojiti nešto veliko. Ja sam bojila manje stvari, stoljnjak, ubruse, manje krpice… i nisam koristila veći lonac niti puno više vode. Kada zagrijavanjem dobijete željenu nijansu, maknite lonac s vatre, ubacite tkaninu unutra i pustite da stoji. Možete pustiti sat vremena, dva, cijeli dan, dva dana. Ako ste strpljivi dobit ćete puno različitih nijasni. Ja sam radila „ombre“ ubruse i stoljnjačiće, vadila sam tkaninu nakon pola sata, pa nadalje svaka dva, tri sata i rezultati su čarobni. Ne volim jake, žarke boje pa sam pazila da mi nijedna ne ulovi „skroz“. Ukoliko napravite otopinu, ali ne želite bojiti taj dan, možete ju ostaviti i za sutradan, ponovo zagrijati do vrenja i slijediti upute odozgo. Boja će se na tkanini raspoređivati drugačije nego na papiru, ali nemojte se uzrujavati. Tamnije flekice, mrlje, uzorci…normalna su pojava i upravo zato je svaka drugačija i posebna. Ponekad ispadne sasvim čisto. Najveći je „problem“ sušenje tkanine koju ne možete ostaviti na krpi kao i papir, a boja će se pri sušenju raspoređivati na svoj način. Ja ju vješam za sam rub tkanine, ne prepolavljam ju na štriku. Zasad se čini najboljim rješenjem.

Pamuk bojen avokadovom sjemenkom i izvlačen svakih 2,3 sata

Kada izvadite tkaninu iz otopine, ocijedite ju rukama (u rukavicama), istresite i stavite sušiti. Nemojte ispirati tkaninu barem tjedan, dva jer ćete na taj način isprati boju i to nekoliko nijansi. Meni ponekad nijansa ispadne tamnija nego što trebam, pa odmah kratko isperem dok ne dobijem što želim. Kada se tkanina osuši, ispeglajte ju kako biste fiksirali boju. Boja će se s vremenom sigurno malo mijenjati, ovisno je li izložena suncu i slično. Uglavnom ostaje ista ili vrlo slična. Nikad nisam ispirala na više od 30 stupnjeva.

Biljke koje sam isprobala, a da sam s obojenim jako zadovoljna su (pritom napominjem, jako je teško opisati nijansu i ona ovisi o više faktora pa nemojte uzeti zdravo za gotovo):

1. Avokadova sjemenka za rozu i sve nijanse roze boje
2. Kora avokada za breskvastu, a ponekad i narančastu, ciglastu boju
3. Zajedno sjemenka i kora avokada koja će dati jaču breskvastu boju
4. Kora nara iliti šipka za sve nijanse žute boje
5. Ljubičasti kupus za nijanse plave i ljubičaste boje

Pamuk bojen avokadovom sjemenkom (lijevo) i zajedno sjemenkom i korom (desno)

Na suncu 🙂

Samt bojen avokadovom sjemenkom (rozi) i ljubičastim kupusom (ljubičasti)

Jaja bojena avokadovom sjemenkom i ljubičastim kupusom

Tkanina bojana avokadovom sjemenkom (roza) i ljubičastim kupusom (tamno plava je izvađena nakon 12 sati iz otopine)

Ovisno koliko toga planirate bojiti, toliko će vam biljaka trebati. Ali, za kućnu upotrebu, za 50ak papirića i nekoliko tkanina koristila sam dva avokada, dva nara i pola velike glavice kupusa.

Boja ostaje na prstima i ne odlazi s pravih drvenih površina. Lonac koji koristite, izdvojite samo za to. Kuhaču također. Kad sušite, pazite da dobro ocijedite da boja ne kapa po parketu ili slično 😊 Dok zagrijavate biljke, držite prozor bar malo otvoren da struji zrak i ne udišite pare direktno. Sve je to prirodno, istina, ali isparavanjem se stvaraju razni spojevi koji ne moraju biti poželjni. Pazite da ne bojite nekom otrovnom biljkom, uvijek provjerite kod nekoga iskusnijeg.

Ja ću i dalje istraživati i bojiti raznim novim biljkama, a sve ću i dokumentirati na Instagramu, a potom i ovdje kada bude potrebno.

Ukoliko sam nešto preskočila ili imate bilo kakvo pitanje na koje mogu odgovoriti, pišite pod post na Instagramu ili ovdje ako vam tako više odgovara.

Bookmarks koji smo izrađivale o papirića i sušenog cvijeća

Bila bih sretna da me tagirate ako ćete iskušati nešto od ovoga da vidim kako je vama ispalo ❤

Strpljivo i opušteno, to je najbolji savjet koji u vezi ovoga mogu dati.

Do uskoro,

Sara